Mikroplastika iz mora na našem tanjuru
Plastika nas okružuje i utkana je u sve pore ljudskog života i djelovanja. Moderni čovjek je toliko ovisan o tom materijalu da je zagađenje plastikom doseglo alarmantne razmjere - mikro i nanoplastika pronađene su u svakom, pa i najzabačenijem kutku našeg planeta, poput Marijanske brazde i na vrhu švicarskih Alpi. Plastiku svakodnevno udišemo, pijemo i jedemo.
Mikro i nanoplastika su sitni komadići plastike i plastičnih vlakana koji su pronađeni u pitkoj vodi, oblacima, snijegu, kiši, tlu, ali i u ljudskom tijelu – u arterijskom plaku, krvi, placenti trudnica, majčinom mlijeku i, prema najnovijem istraživanju, u testisima muškaraca.
Što su mikro i nanoplastika?
Mikroplastika su plastične čestice veličine od 0,001mm do 5mm, a dijeli se na primarnu i sekundarnu mikroplastiku.
Primarnu čine sitne čestice plastike koje se koriste u kozmetičkoj i tekstilnoj industriji, a dodaju se kozmetičkim preparatima radi svojih abrazivnih svojstava.
Sekundarna mikroplastika nastaje usitnjavanjem većih komada plastike pod djelovanjem vanjskih utjecaja – valova, sunca ili vjetra.
Treći izvor plastike u vodama su plastična vlakna od sintetičkih materijala, odjeće i ostalih materijala na bazi fosilnih goriva koje koristimo u svakodnevnom životu.
Sitna vlakna se otpuštaju tijekom nošenja i pranja sintetičkih materijala, a u okolišu završavaju jer ih postojeći sustavi za filtraciju ne mogu zaustaviti.
Jednom kad mikroplastika završi u okolišu, s vremenom se raspada na još manje komadiće plastike, a morske životinje ih lako mogu zamijeniti za hranu.
Plastika na našem tanjuru
Različiti su načini na koje unosimo plastiku u svoje tijelo, a zastrašujuća je činjenica da na tjednoj razini pojedemo 5 grama plastike, što je ekvivalent kreditnoj kartici.
Većina se izluči iz tijela, ali je posebno problematična nanoplastika koja je toliko sitna da može ući u ljudska tkiva.
Istraživanja utjecaja plastike na ljudsko zdravlje se počinju intenzivirati, a već je dokazano da plastika negativno utječe na hormonalni, probavni i respiratorni sustav dok kemikalije koje se koriste za proizvodnju plastike izazivaju pretilost, srčane bolesti, dijabetes, neplodnost i rak.
Plastično more
Odlazak na more često podrazumijeva i češću konzumaciju morskih životinja poput školjaka, glavonožaca, ljuskavaca te riba.
Ranija istraživanja su dokazala postojanje sitnih plastičnih čestica u probavnom traktu mnogih morskih životinja koji se uklanja prije konzumacije. Međutim, recentna saznanja pokazuju da plastika u probavnom sustavu otpušta otrovne kemikalije, koje se koriste tijekom proizvodnje, a mogu proći kroz crijevnu barijeru te ući u tijelo ribe. Pronađeni su plastifikatori poput bisfenola A i ftalata koji mogu izazivati hormonalne poremećaje, genske mutacije i rak.
Nažalost, plastika se popela na vrh hranidbenog lanca pa je neizbježno da uz škampe na buzaru pojedete i određenu količinu plastike.
Najsigurnije je ne konzumirati ili svesti na minimum konzumaciju ribe ili se okrenuti manjim vrstama ribe poput srdela dok bi školjke trebalo izbjegavati u potpunosti jer jedemo cijelu životinju.
Ako pušite, nikako nemojte baciti opušak u more ili ga ostaviti na plaži. Opušci su napravljeni od vrste plastike koji će se raspasti na mikroplastiku, a istovremeno sadrže kemikalije poput arsena, amonijaka, benzena, kadmija, formaldehida i olova što je iznimno štetan ili čak smrtonosan kemijski koktel za neke stanovnike mora.
Loša je vijest da je i u morskoj soli pronađena mikroplastika, zbog kontaminacije mora, pa se sve više preporučuje korištenje kamenih soli.
Za ponijeti
Plastika ne pripada u more pa uklonite plastični otpad s plaže ili mora, ako ste u mogućnosti. To je akcija koja neće riješiti uzrok zagađenja, ali će spriječiti dodatno zagađenje mora. Uživanje u morskim plodovima je prije bilo preporučljivo zbog zdravstvenih benefita, ali razmislite o smanjenju unosa plodova mora, ako ne želite unijeti (još) više plastike u svoj organizam.
